brace bacic street
ponedjeljak, 12.06.2006.
Ispricnica...
|
Vi se sigurno pitate zasto ja tako malo pisem u zadnje vrijeme?!pa to je vjerojatno zato sto smo ja i vrijeme dva razlicita pojma.kad ima vremena za pisat, nema mene a kad ima mene nema vremena.evo, ovo je prvi put da sam se sastao s tim pojmom vremena i da mi zajedno sudjelujemo u sastavljanju ovog mog (napokon) novog posta!cinjenica je da sam malo izostao iz ove skole bloga, tako da sam sve vase postove morao citati, i vjerujte to nije bio lak posao.i to je cijena nedolazenja u ovu skolu.ali eto, i ispricnicu sam nabavio, tako da se nadam da cete mi vi blogeri opravdati ove izostanke!sto se tice onoga cime se ja bavim trenutno...nije bas tesko, nogomet, nogomet i samo nogomet.ali posto u zadnje vrijeme svi optimisticno pisu o nasem nastupu i svim ostalim tekmama, ja nemam razloga za takvo sto.i kako ja nisam nikad imao smisla za pisat nekakve pametne postove, nastavit cu u nekom smirenijem tonu i bez ikakvih ljubavnih pricica sa tuznim krajem sto znam da vas vec pomalo zivcira.pa o cemu onda da pricam?nemam pojma, i dok npr. kaki slaze svjetski rekord u nedrkanju, a sumohrvat iskazuje svoje sportske uspjeha, ja za to vrijeme razbijam glavu misleci sto bi se to vama moglo dopasti.pa cu izblebetati na brzinu... Danas je na televiziji bila reportaža o nekom restoranu u Kini gdje poslužuju kurčeve za ručak. Doslovno, kurčeve, penise, kite, mišiće, nježnike. U mnogim restoranima poslužuju kurčeve, obično dvije ili tri vrste (?), ali u ovom poslužuju isključivo (!) kurčeve i na meniju ima više od 30 vrsta. Želite li pasji, magareći, bivolji, mačji (njih poslužuju i na šanku, osušene i hrskave da vam pivce lakše klizne). Dakle, dobro veče, dobro došli. što biste željeli? Kurac. Može, naravno, večerašnji specijalitet je jelenov s veprovim mudima u kiselo-slatnom umaku sa miješanim povrćem kao prilogom. Odlično... I za popiti malvazije, pazinske, molim lijepo. Hvala najljepša, kaže konobar i ode u kuhinju odrezati kurac jadnoj živini i ispeć ga samo za vas. To je sudbina, ubiju vas i vaš kurac serviraju bogatoj gospođi koja se zaželjela kurca. Jedna žena je, nakon obroka, izjavila da dolazi jesti kurac jer ju to jelo posebno ispunjava energijom. Ono što sam ja htio napisati, vi ste već pomislili. Gospođa je izrigala od 40 do 400 dolara, ovisi čiji je i koliko je velik, da pojede kurac. Eto, to su žene, one plaćaju da se najedu kurca, dok naše drage ljepotice, takozvane sponzoruše morate dobro nahraniti, napiti i ispoklanjati ih, dodati još koju stotinu eura da biste ih privoljeli da pojedu kurac. I još će to napraviti preko kurca. Naravno, ja nebi bio ja kad nebi rekao nesto i o politici... Evo, dok u dalekoj nam i prijateljskoj Kini ljudi kulturno odu u restoran, sa poslovnim partnerima, obitelji, prijateljima i naruče sočan, velik kurac i s guštom ga objeduju, naši ljubljeni političari svakodnevno nam serviraju kurac, dapače, kurčinu. Dosta je ovlaš baciti pogled na kiosk pa da vidimo naslovnice novina: "HDZ i SDP ratuju oko podjele proračuna" ili "HSP inzistira na većim iznosima za troškove". Normalno, mi jedemo kurac, a oni škampe. I zalijevaju ih dobrim vinom dok mi pijemo gemišt od jeftilena dobivenog kemijskim postupkom imitiranja vina. I rizikujemo pušenje vozačke dok gadove voze ljudi specijalno obučeni za voženje i razvoženje političara. Zaista nemam neki konkretan komentar, danas nisam čitao novine, prespavao sam svake vijesti na televiziji (osim one o jedenju kuraca) i ne da mi se zagaditi dan daljnjim pricanjem o politici.uglavnom, to bi bilo to za danas! |
- 09:11 - Komentari (24) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 05.06.2006.
Semafori...
|
Prema Dražicama kopaju neki kurac, plin, vodu, struju, ne znam točno. Prometom upravlja čovjek-semafor. Lik stoji ispred zavoja i drži u ruci veliku lizalicu crvenu s jedne, a zelenu s druge strane i vrti je kako mu domahuje tip s drugog zavoja. I još daje signale drugom rukom, vjerovatno je to žuto pošto lizalica im asamo dvije strane. Bilo bi zgodno imati lizalicu s tri strane, ali onda bi to zbunjivalo, prije svega, fiziku i kemiju, a onda i vozače. Mogao bi imati trokut, jedna strana žuta, druga zelena, treća crvena. Ali vjerovatno bi se zajebo pa bi stavio žuto, ljudi bi htjeli krenuti, a konj bi okrenuo opet crveno. Ili obrnuto... No, dobro, šta uopće želim reći s time, eto, postoji čovjek semafor i regulira promet i šta? Želim reći da sam tog trenutka imao viziju za oporavak hrvatskog i svjetskog gospodarstva. Trebali bi ukinuti sve semafore i zaposliti ljude koji bi bili ljudi semafori sa lizaljkama i li trokutima u ruci i regulirali bi promet. Zamislite koliko je to novih radnih mjesta? Samo ispred mojeg stana ima pet komada, a koliko ih ima tek u gradu. Na tisuće ljudi dobili bi zaposlenje samo tako, preko noći. A još bi trebalo zaposliti ljude koji će ukloniti stare, klasične semafore. Pa još i ljude koji će ih rastaviti, reciklirati i napraviti nešto novo od njih. Mogli bi postaviti jedan na Jadranskom trgu kao spomenik palom semaforu. I nakriviti ga da izgleda posrnulo. Evo, zamislite se na semaforu, a ljubazna djevojka-semafor vam okrene zeleno i prolazite. Cijeli grad bi bio nasmiješen i vozači više ne bi bijesno trubili jedan na drugoga. Milina, prava utopija. Možda bi jedan jedini problemčić bio kod pješaka, oni su naviknuti pritisnuti onu tipku na semaforu za pješake da se prije upali zeleno. Vjerovatno bi došlo do sukoba jer bi pijanci, kakvima, hvala bogu, ovaj grad obiluje, umjesto da nježno pritisnu semafor po trbuhu, ženske semafore dirali po sisama, a muške šutirali u genitalije, ali sa pravim štitnicima i tome se može doskočiti, mogli bi cijeli semafor obući u valjak ili pravokutnik da im vire samo ruke i glave, jedna koja drži semafor, druga za signalizaciju drugom semaforu da je vrijeme za promijeniti boju i glava da vide što rade, a na sredinu im ugraditi tipkalo koje bi ljudi stiskali, a naprava iznutra bi slala lagane električne signale koji bi masirali semafor i upozoravali ga da se nakupila kritična masa pješaka koji bi prešli cestu. Rijeka bi trebala postati prvi grad u svijetu koji bi uveo ovakve semafore. Time bi zaposlila tisuće ljudi, osigurala egzistenciju njihovim obiteljima, a od grada učinila priljateljskije i opuštenije mjesto koje bi prizivalo i desetke tisuća turista koji bi se dolazili diviti domišljatosti naših vođa i zapaliti svijeću pod spomenikom palom semaforu. Vjerovatno bi u svijetu i u turističkim vodičima Rijeka bila poznata i upisana kao "Grad dobrih semafora" ili slično. Nestali bi i svi riječki klošari jer bi ih grad zaposlio na korisnom projektu, a plaćao bi ih jeftinim nazovi-vinom iz poznate tvornice kemijskih preparata. Njima bi mogli ugraditi i škrabice, kao u crkvi, za skupljanje para za humanitarne djelatnosti grada poput oblokavanja čelnika i njihovih prijatelja ili za četiristo i osmo prekopavanje moje ulice (sve su mi bliži i u ovom novom kopanju). Time bi ovaj grad postao ljepše mjesto za živjeti, ljudi bi noževe ostaljali kod kuće i odlazili u grad smireni i sretni, a djeca bi nam odrastala u boljem i ljepšem svijetu. A onda bi ljudi semafori osnovali stranku semafora, pobijedili bi na izborima, ukinuli protivničke kandidate proglasivši ih neprijateljima semafora, povješali ih na spomenik palom semaforu koji bi potom uklonili jer vrijeđa osjećaje semafora i ponovila bi se 1984, svinje bi zavladale gradom i strahovlada bi se proširila od Brseča do Crikvenice, glave bi padale, majke bi plakale, svinje bi se gojile i rasprodavale imovinu grada i građana da bi mogle nabaviti sir, kavijar i janjetinu, s mladim lukom i kvalitetnim vinom, i groktale bi kako to rade za dobro svih nas. No, pošto ovo nije Orwelov roman... Njihov primjer bi slijedile svinje i iz drugih gradova te bi za vrlo kratko vrijeme cijela država, a bogami i susjedne, znamo i sami koje, postale države u kojima svinje žderu hranu otetu djeci iz usta, plaćaju najskuplje kurve i voze najskuplje aute, a vukovi iz drugih država, znate i kojih, bi samo čekali da svinje poloču sav šampanjac pa da mijenjaju vagon šampanjca za, recimo lanac hotela ili državni telekom. I fora je u tome da bi tisuće Napoleona iz '84 žderali i lokali (ej, neki dan sam vidio Vrhovnika iz "Lenca" u marketu, imao je jebeno nakrcana kolica, a u mojima je bila vreća kikirikija u ljusci i litra jeftinog vina, a ni ostali ljudi oko mene nisu imali bogato opskrbljene vozilice za namirnice, a on, on je imao najskuplji toaletni papir da najnježnije obriše dupe kada se posere nakon AB kulture i janjetine, hm, ovo nema veze sa Napoleonima koji su požderali ovu državu, samo mi je palo na pamet da sam sreo poznatu osobu pa spominjem. Ako se ne varam on je imao nešto s ležećim policajcima, ali nećemo o njima, pričamo o semaforima). Dakle, gdje smo stali... DA, fora je u tome da bi tisuće jebenih Napoleona žderali i lokali, a stranci bi im bogato plaćali dok ne bi rasprodali sve što imamo. A do tada bi svinje ionako razdijelile ono što je ostalo i zajedno s vukovima pili našu krv. I tako unedogled. Jedina je fora koja mi nije jasna, jesam li ja ovo sanjao, imam li deja vu ili se ovo zaista već dogodilo i događa se, a nad nama svima je napravljena lobotomija pa nam nije jasno da nama vladaju jebeni semafori i da smo u totalnom kurcu. |
- 11:45 - Komentari (17) - Isprintaj - #
srijeda, 31.05.2006.
Danas masturbiramo...
 Evo se opet uvodi seksualni odgoj u naše škole. A kao, rasteretit će djecu drugih stvari, no eto, dobit će seks. Je, kažu da će djeca već od samog početka imati seksualni odgoj, dakako, prilagođen uzrastu - e, a tko će ga i kako djeci prilagoditi, to ne znamo. Možda Jure Radić, on je jedna od zahvalnih osoba za prilagođavanje, kao što je svojedobno sjeb... prilagodio most, pa sad stoji, a pokraj njega novi stari novi. Ma, jebeš njega, gdje smo ono stali? Aha, seks i to. Dakle, djeco, smiješite se, nema više stresa, od sada totalna nonšalancija, pa još k tomu i nekoliko sati seksa - prilagođenog - tjedno. A nastavu bi mogli voditi bivši "predavatelji" vjere u marksizam, a kasnije neki isti od tih "predavatelji" vjere u vjeru. Ti se najbrže transformiraju, od Marksa skaču na Boga dok kažeš Oče naš. I, dakle, kako bi to moglo izgledati, ma ne kažem da će tako biti, ali samo pretpostavljam i molim da se to uzme s teškom rezervom. Uđe tako učiteljica u razred: - Mir! Miiir! Ivo, brzo silazi s Marice! Mate! Mateeee, brzo to spremi di si ... O, jebemti, sad to lijepo obriši. Ne spužvom!!! Papirnatom. Draga djeco, danas ćemo masturbirati. Mate, ti izađi, ti si to, vidim, je li, mhm, svladao, ali ne mogu ti dati peticu nego jedinicu, jer si prije vremena i ... Ajde, izlazi! Što bleneš?! Eto ga, i kao što sam rekla, draga djeco, danas ćemo ... aaa, he, a vi već počeli. Dobro je, bravo Ivo. A što si ti zapeo, Jozo? Molim? Ne ide? Daj, ja ću ti pokazat, pa ti nastavi ... Evo, ovako, pa onda ... Molim? Da ti ja to do kraja za prvi put, pa ćeš ti onda ... Dobro, dakle, evo, sad ćemo mi to, ali da si naučio za drugi put ... Eto ga, možda vam djeluje malo perverzno, ali ne znam kako bi to bilo drugačije. A možete zamislit kako će izgledat završni ispit ... ili bolje nemojte, he, he ... |
- 13:38 - Komentari (19) - Isprintaj - #
srijeda, 24.05.2006.
Opet o ljubavi...
|
Ljubav najbolje možemo osjetiti kada smo zaljubljeni, ali to nije prvi put da se susrećemo s njom. Prvu ljubav susrećemo u rodnom domu, u svojoj obitelji, jer kako je rekao R. Auerbach: “Svaka se ljudska ljubav mora steći, osvojiti, zavrijediti i unatoč zaprekama sačuvati. Samo se majčina ljubav niti stječe, niti zavređuje!”. Ljubav nas uči dobroti i pruža nam osjećaj sigurnosti i zaštite, jer ako znamo da smo voljeni, onda ćemo se nastojati vratiti toj ljubavi i nećemo dopustiti da nas nešto u tome spriječi. Neki najljepši opisi ljubavi nalaze se prikazani u Bibliji i to u Pjesmi nad pjesmama i u Pavlovoj Poslanici Korinćanima. Sjetimo se da “najveću ljubav pokazuje upravo onaj tko je spreman dati svoj život za druge”. Svaka osoba ljubav doživljava na različiti način, koji se često puta riječima ne mogu opisati. Ovako je jedan zaljubljeni pjesnik opisuje ljubav. Pjesma nosi karakterističan naslov: Što je ljubav? Ako je ljubav utjeha, Sreća koju dijelimo s drugim; Svjetlost u mračnoj noći, Radost u tuzi. Ako je ljubav Kada ti ta osoba Ne izlazi iz glave Cijeli dan i noć. Ako je ljubav Ono što osjetim Kada je sretnem I kada sam s njom. Ako je sve to ljubav, Onda sam sretan Jer znam Da sam zaljubljen. Ljubav je sreća Koju dijele dvije duše Povezane nekom nevidljivom, Neraskidljivom niti. Ljubav je ono što oprašta, Ono što ti pruža utjehu I nadu u trenucima tuge. Ljubav smo ti i ja! O ljubavi govore svi, mladi i stari, vjernici i nevjernici, sretni i nesretni, oni koji je poznaju i doživljavaju, i oni koji o njoj sanjaju. Ali, što je zapravo ona, koja osobama što se vole znači tako siguran posjed, a osamljenima i ogorčenima tako bolan gubitak? Pjesnici su otpjevali njezinu tajnu, a za svakoga od nas izgledala je ona kao obećana zemlja u čije ćemo čudo jednom useliti, ruku pod ruku s nekim drugim, ljubljenim ti. No, u današnje su vrijeme pjesnici utihnuli, nemamo hrabrosti da se povjerimo njihovim i vlastitim snovima. Znanost, ono što se može istražiti i sa sigurnošću pretkazati, tehnička savršenost stoji na istaknutom mjestu, okružuje nas sa svih strana i postaje ciljem naše želje za izvjesnošću, za pouzdanošću, za sigurnim stanjem. Tehničko savladavanje našeg svijeta ne zaustavlja se ni pred osobnim područjem. Ali njihova nam manipulacija istovremeno s tom sigurnošću u funkcionalnom donosi nesigurnost u emocionalnom. Treba li vjerovati umjetnicima nove stvarnosti koji u ilustriranim časopisima i u filmovima prodaju patentne recepte, prema kojima čovjek uči savladavati tijelo ili čak dušu kao instrumente, da bi tako promijenio prastari, od predaka naslijeđeni, hrapavi glas životinje u tehnički profinjen kor s užitkom zadovoljenih nagona? Mora li čovjek biti “suvremen” da bi se hrabro opirao romantičkim zadovoljstvima, uklonio tabue vlastite duše i demitologizirao misterij ljubavi u trijezni odnos, kako nam to beskrajno podmeću mnoga djela nove umjetnosti, prije svega u književnosti i kazalištu? Ili se smije i u stoljeću znanosti i tehnike i dalje pouzdavati u unutarnji glas koji nas doduše tiho, ali odlučno uvjerava da je ljubav nešto više? Razrješenje toga je potrebno, jer život što ga svaki pojedinac na ovom svijetu ima voditi morat će istovremeno biti njegov odgovor na ova zahtjevna i hitna pitanja. Ali, od tog odgovora ovisi i sva naša sudbina u vremenu u kojem pojedinac tako malo odlučuje, a masa pojedinaca gotovo sve. ” |
- 11:04 - Komentari (16) - Isprintaj - #
petak, 19.05.2006.
what d jebote...
|
Dan, kao i ostali u nizu... ponedjeljak, utorak, srijeda, cetvrtak, petak, subota, nedjelja.... samo se nizhu, jedan za drugim, prolaze tjedni, mjeseci, godine, desetljecha... a mi? mi smo iz dana u dan isti... nepovjerljivi, svatko na svoj nacin nadobudan, pa ponekad i malouman... zbijeni u kut svojih problema i dilema... izgubljeni u gomili lica, izgubljeni u gomili podataka, u biti, izgubljeni u sebi. svakog tishti neki problem, neka sitnica, a sitnice su ono sto ti pokvari dan, ono sto te probudi iz najljepseg sna, sjebe te kad si u "dziru", otrijezni kad si pijan, otvori ochi kad si slijep... ne kuzhim, zasto jedna siromasna informacija u nasem mozgu pobudi lancanu reakciju mozdanih valova? chemu sve te tolike ludosti kao reakcija na obichnu rechenicu? koja je svrha zhivciranja? zbog chega se ubijamo razmisljajuci o glupostima? iz kojeg razloga moralno mora biti ispravno? tu chu stati, jer svoje misli, svoje osjecaje ne znam, ili ne mogu iznijeti na papir onako kako to u glavi "stoji"... sve sto sam htio rechi je: jebote, kakav bezlichan dan... miris dosade everyfuckinwhere... pitam se, dozivljavate li vi to na takav nachin.... kao da sam cijeli dan komunicirao sam sa sobom, nikakav odgovor mozga nije bilo na podrazaj okoline... evo situacije: jeste li se ikada osjechali sami u drustvu mase ljudi? jesu li vam njihove rijeci i djela bili besmisleni? kako su sve te stvari bile shvacene u vasoj lijepoj glavici? svi se smiju, gotovo bezrazlozhno, tek toliko da ostave trag sudjelovanja, da budu dio "igre", tek toliko da pokazhu da su zhivi, da disu, da sline, da su ranjivi.... jebote, nesto ne valja, jebote... "Svanuće novi dan bez obzira ustao ti ili ne." - John Ciardi |
- 14:42 - Komentari (24) - Isprintaj - #
nedjelja, 14.05.2006.
|
2. PRIČA Jesenje jutro. Iz sutljive magle sunce je polako izvlačilo zuto-crvene boje lisća umornog od hladne, vlazne noći. Stisnuta između korijenja golemih hrastova i sivih debala bukva, uvukla se mala livada. Skakutajući grančicama sipkova grma dozivale su se zivahne sjenice. Polako hodajući rubom čistine, paslo je malo stado srna. Krzna mokrih od teske jutarnje rose, za zrakama ranog sunca trčase mladi, objesni zečevi, plaseći pri tome dugorepe fazane. Rođen je jos jedan jesenski dan, pun zivota i ne sluteći tragediju koja se spremala. Kruzeći visoko u hladnom plavetnilu neba, tek su uzbuđene vrane primjetile dolazak ljudi obučenih u zelene odore oko čijih su nogu nervozno trčkarali psi. Počela je sezona lova. Prasak! Ostar parajući zvuk razbio je krhku zoru. Na trenutak sve je stalo…Tada, poput mahnite ljetne oluje, pucnjava iz mnogih pusaka trgala je spokoj tihog jutra. Lovci! Dolaze lovci! Sva priroda zadrhtase u nemoćnom strahu. Dolaze! Bjeľi! Spasi se! Vapio je nijemi vrisak u grlima uzasnutih srna i očajnih zečeva. Leti! Potrazi skloniste! Tutnjala su srca preplasenih fazana. Zar je moguće pobjeći ubojitim kuglama sačme? Gdje se sakriti pred lovačkim psima visoko uzdignutih njuski koje pozudno traze miris krvi? Prekasno je za bijeg…Prva srna pokleknula je pod tezinom pusćanog olova i zatim slomljena pala. Dok je iz duboke rane na njenim prsima tekla krv rumenija od otpalog svibovog liąća, u blagim crnim očima izgubila se zadnja iskra zivota. Hitri zečevi uzaludno su pokusavali pobjeći nisanima pusaka. Tesko ranjeni, kmečeći od bola, čekali bi milosrdni stisak psećih zubiju. Nakon kratkog leta, pogođeni fazani padali bi zgrčeni, mlohavih krila i tupo udarali u tlo. Ali bio je to tek početak okrutne zabave ljudi koji govore da vole i stite prirodu. Svaki pogodak, svaka nova zrtva bila je popraćena glasnim povicima odusevljenja i odobravanja. Lov je trajao satima. Na kraju dana, umorni od ubijanja, lovci su razvrstali plijen u duge redove: srnu uz srnu, mnostvo zečeva i nebrojene stotine fazana. S razvučenim osmijesima na licima vraćali su se kućama noseći beľivotna tijela iz kojih je kapala krv. Iza njih ostala je izgazena livada i suma očajna od praznine. Ispod trnovitog sipka, sčućurena, nepomična, lezala je majusna sjenica. Sutradan ujutro grm će biti prazan i tih. Samo će mrazni vjetar u tisini raznositi plave pahuljice perja. Crven u licu, mjesec studeni otkinuo je jos jedan dan u kalendaru. Te iste večeri, mali Marko potrčao je u susret ocu htijući ga zagrliti i pozdraviti. Ugledavsi pusku i čizme umrljane osusenom krvlju, zaprepasten je stao i očiju punih suza tuzno upitao oca: “Tata! Zar si ubio Bambija!? |
- 14:56 - Komentari (16) - Isprintaj - #
subota, 13.05.2006.
1. PRIČA
|
Davno su nastale priče koje danas poznajemo. Crvenkapica, Vuk i sedam kozlića i Tri prasčića imaju nesto zajedničko: vuk uvijek predstavlja zlu stranu a lovac priči daje dobar kraj – ubije vuka. Zasto nastaju priče o zlim zivotinjama i tko ih izmislja? Priče izmisljaju ljudi koji svoja mastanja o nepoznatom pretvaraju u priče. Tako su nastale mnoge priče vezane uz vuka, medvjeda i lisicu. Ljudi koji su izmislili priče nisu dovoljno poznavali zivotinje. Ljudi su se bojali zivotinja i pričali djeci priče o zločestom vuku. Međutim, vuk nije zla zivotinja. On je naučen zivjeti slobodno u prirodi. Sve zivotinje vole biti slobodne i hraniti se gdje ih je volja. Ispričat ću ti stvarnu, tuznu priču o lovcima, jelenu i malenom jeziću. Da ti bude lakse razumijeti priču, zamisli da si maleni, nečujni jezić koji u jesen sakuplja zrele plodove i tiho se krećes po otpalom sumskom lisću. Zamisli da je lijep jesenski dan, i zajedno sa svojom obitelji krećete u potragu za sumskim radostima. Ovdje priča počinje. Hodajući tiho po sumskim stazama i pozdravljajući ptice, vjeverice, zečeve i druge sumske zivotinje,odjednom začujes strasan prasak. Kao malena zivotinjica strasno se preplasis jer su do sada tvoja uha čula samo ptičji pjev i sum vjetra u krosnjama. Nedugo nakon praska začujes i lavez pasa koji vam se priblizava. Brzo ste se posakrili u duplju jednog starog hrasta, čiji je otvor bio tek toliki da je tvoj brat jedva stao unutra. Srce ti jako lupa i bojis se, jer znas da ljudi koji imaju oruzje, uvijek dovode sobom opasne i krvoločne pse. Jedva dises tiho, tiho, da te ne bi čuo jedan od njih. Mnoge su zivotinje uginule od ugriza pasa koje lovci tjeraju na njih. Odjednom začujes brzi topot velike zivotinje. Najljepsi jelen ove sume dojurio je u smrtnom strahu traziti skloniste u grmlju ispred hrasta. Tvoja je obitelj jako preplasena jer je lavez pasa sve blizi i već se čuju i koraci ljudi – lovaca koji zele ubiti jelena. Ne trepčući od straha promatras jelena u njegovoj strasnoj borbi za zivot. Jelen potrči zadnjom snagom suprotno od njihovih glasova, u nadi da će im pobjeći. Međutim, krvoločni psi dojurili su i okruzili preplasenu zivotinju lajući na nju. Jelen vise nije imao izlaza. Na to začujes opet prasak, samo mnogo jači, od kojeg ti se smučilo. Strasan hitac iz lovačke puske pogodio je jelena. Jelen koji je bio najljepsi i najveći u sumi, sada je lezao mrtav. Oko njega su se cvileći okupili lovački psi. Lovci su se smijali i međusobno si čestitali na dobrom ulovu. Ti si sve to promatrao kao maleni jezić, i u srcu te je boljela smrt tvojeg prijatelja jelena. Tiho zacvilis u sebi, jer znas da je jelen također imao obitelj kao i ti, koja je ostala bez oca. Mama kosuta i jelenče tuzno plaču i dozivaju jelena. Mnoge zivotinje zavrse kao nas prijatelj jelen. Lovci imaju dugačak popis ľivotinja koje ubijaju svojim zlim puskama. zivotinje sa popisa, a koje ti poznajes su: puh, ptice grabezljivice, lisice, vukovi, divlje mačke, risevi, veprovi, divlje svinje, medvjed i jos mnoge druge. Lovci nisu dobri ljudi kako se to govori u pričama. Oni čine veliku stetu prirodi i tvojoj obitelji ubijajući zivotinje. U prirodi je sve povezano. Tvoj je zivot povezan sa biljkama i zivotinjama. Ni jedna zivotinja neće napasti čovjeka ako joj čovjek ne zeli učiniti zlo i ako je ne ometa. Lovci ubijaju zivotinje jer uzivaju u tome. Lovci zarade time novac prodajući krzna, rogove i meso ubijenih zivotinja. Za svaku zivotinju koju ustrijele, lovci dobivaju nagradne bodove. Oni ne vole zivotinje niti ne pomazu Prirodi. U pričama koje često slusas od roditelja, lovac je dobra osoba koja pomaze ljudima i prirodi. Danas to nije tako. U stvarnom zivotu događaji u kojem sudjeluje lovac, zavrse jako tuzno – kao jelen iz nase priče. |
- 11:52 - Komentari (15) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Pozdrav svima!!!Ja sam jedan mali blog u kojem će se pisati svakakve gluposti iz moje ulice i šire!nadam se da cu vam se svidjeti i da ćete me redovito posjećivati!vas bbs blog!
candy(aniso) Ovo vam je jedan od meni najdrazih blogova upravo zbog toga sto kad god sam u nekoj depresiji ta predivna zena ubaci neki koristan komentar i odmah me smiri i spusti na zemlju.hvala ti aniso sto si uvijek tu! kakila Kaki u nekom sfom drugom sfijetu AL NEEZ legenda, super dotjeran blog, morate pogledati CAJKE & Nina ime bloga govori sve, cura zna sta slusa Rijecka klosarica ARMADA GIRLS, mislim da ste shvatili, zivi za Rijeku blinkich bjanka ima super blog, ocarala me otkad sam prvi put ugledao njen blog tina-tina haha, e to je moja golubica!!!pusssa! liverpool girl 8 Ova cura je posebna, a blog jos posebniji. p.s. navija za liverpool(al zna da je chelsea bolji)njoj saljem veeeeliku pusssu! sumohrvat ako netko ima smijesne postove, onda je to ovaj covjek Dee Dee navija za dinamo, al cura je stvarno ok.ima super blog SpaLyENa RiyEcHaNKa cura sa zameta.o njoj nemoram nista rec posto svi znaju tko je ona!pusssa! kraljica trotoara nju jednostavno obozavam, ovaj blog MORATE posjetit!OBAVEZNO!!!jedan od boljih blogova! july morning ona nije odavdje.ona je iz pescenice.republike pescenice!posjetite njen svijet...morati cete se ponovo vratiti! tinamaca18 ovaj blog vam nemogu opisat, cura pise o svemu sto se dogadja oko nje!super postovi! Tibor stvarno se kuzi u muziku, ima i svoj radio.i stvarno zna sta pusta!slusajte i uzivajte!!! anoniman poseban blog, odlicni postovi, puno inspiracije...sve sto vam treba!!! moonlight girl odlican blog, razmisljanja jedne cure bez kojih ne bih mogao smislit pocetak dana sum grrl blog posvecen ljubavi, puno lijepih pjesmica i textova, prekrasan blog Mala zivcana blog kojeg sam tek otkrio, tj. cura je mene pronasla i krivo mi je sto je nisam imao priliku jos prije citat.sve naj naj, super dizajn!obavezno posjetiti!!!you just need 2 go there and see it!!! Mentira Wallpaperi i grafike, što njeno, što tuđe ;) stvarno super blog! kikamika Eh ta cura, zbog nje cu se udebljat.tocnije zbog cevapa, al ona ce bit kriva! PRLJAVO KAZALISTE - MARINA Na Božićno jutro, sneno i mutno u kaputu očevom malćice prevelikom došao sam na njena vrata da joj kazem baš da odlazim. Jer nitko nije znao sakrit suze ko Marina imala je oci boje vena boje vena, boje Dunava u je, u je je je boje vena, boje Dunava A ja, ja ne mogu bez nje Bože, Bože spasi me a ja ja nemogu bez nje, Bože, Bože vrati je AZRA - MARINA na neku cudnu foru Marina misli da zna sto sve treba da cini u drustvu frajera suvise je obicna i prazan joj je smijeh ali nuzda me nagoni da spavam s njom dovoljno je da me vidi da mi kaze Miki kako si i vec se osjecam bolje odmah je na cesti pozelim ja sam samo jedan od mnogih koje zna sarmiram je uporno laskam izdaleka ona se na nista ne zali o nicem nema sud ali nuzda me nagoni da spavam s njom sinoc sam iz stosa zazelio na tren da bude nesto vise da mi postane frend a Marina ko Marina negirala me skroz a meni se samo prohtjelo da spavam s njom AZRA - FA FA FA ti i ja lutamo kroz noc potmulo je stenjao moj grad ispred nas put bez povratka daleko se cula muzika fa fa la si mi ti fa la ti ulica hladna bescutna nezgodno se voljeti na njoj dat cu ti sve sto pozelis potaknimo ponos zajedno fa fa la si mi ti fa la ti dodirni me samo jednom draga moja draga dodirni me jednom popusi mi ponos draga Daleka Obala - Kurve STVARI SE POLAKO VRACAJU NA MJESTO OVAKO NEŠTO SE NE DOGAĐA CESTO PREMDA, PRIZNAJEM PONEKAD PRETJERAM I NEKUD OTPLOVIM SAM I TAD SLIKE IZBLIJEDE SVE I TAD ZATVARAM SE U SEBE I TAD NISI MI POTREBNA KAZALJKE I DALJE KRUGOVE CRTAJU UMJESTO ZVIJEZDA KIŠNE KAPI NA GRAD PADAJU PRAZNO MJESTO U MOM KREVETU SJECA ME BILA SI TU TKO ZNA, KUDA SI OTIŠLA TKO ZNA, ZBOG CEGA SE NE VRACAŠ TKO ZNA, SVE PIŠE U ZVIJEZDAMA JOŠ JUCER POLJUPCIMA MI SMO SE BORILI I DODIROM SMO JEDNO DRUGOM TAJNE OTKRIVALI ŠTO SE DOGODILO GDJE JE TA KAP ŠTO JE PRELILA CAŠU, ŠTO TE NATJERALA DA ODNESEŠ SVE ŠTO SAM VOLIO , A TEBE SAM VOLIO SVE ŠTO SAM SANJAO, A TEBE SAM SANJAO MA ZAR SAM POGRIJEŠIO ŠTO SAM SE SMIJAO KAD SU MI GOVORILI DA SVE SU ŽENE KURVE KAD BI ZAUVIJEK ZASPAO OVAJ GRAD KAO U BAJCI PREKRIVEN TRNJEM I TRAVAMA SVE DOK SE TI NE VRATIŠ, A VRATIT CEŠ SE ZNAM I SVE DOK TVOJA RUKA NE DOTAKNE MOJ DLAN DO ME NE ZAGRLIŠ DOK ME NE POLJUBIŠ DOK ME NE ZAGRIJE TVOJ DAH! |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||